Noć kada je Sloboda srušila Partizan
- Zorica Irić
- 12 minutes ago
- 3 min read
U prisustvu fudbalera GFK Slobode i vatrenih pristalica crveno-crne boje, u holu stadiona „Radomir Antić“ otvaranjem izložbene postavke obeleženo je 15 godina od njegovog renoviranja, ali i od velike pobede Slobode nad tadašnjim aktuelnim prvakom države – Partizanom.

Fotografije, novinski isečci, originalni zapisnik i dres strelca pobedonosnog gola Slavka Marića danas čuvaju uspomenu na nezaboravnu fudbalsku noć.
Tog 21. avgusta 2011. godine, na otvaranju rekonstruisanog stadiona, fudbaleri užičke Slobode pred više od 10.000 gledalaca ostvarili su jednu od najznačajnijih pobeda u istoriji kluba. Partizan je poveo golom Aksentijevića, ali su Užičani golom Filipa Kasalice izjednačili, a onda u 93. minutu Slavko Marić iz slobodnog udarca doneo Slobodi istorijsku pobedu od 2:1.

Među akterima tog meča bio je i Nebojša Prtenjak, koji je sa posebnom emocijom evocirao uspomene:

-Velika mi je čast i zadovoljstvo što sam danas u Užicu. Dobio sam poziv i zaista sam oduševljen. Pre 15 godina imali smo otvaranje ovog prelepog stadiona i pobedu nad Partizanom. Grad Užice sigurno zaslužuje da njegov klub igra u višem rangu takmičenja. Čast i poštovanje je biti danas ovde i setiti se tog 21. avgusta 2011. godine. Bilo je više od 10.000 ljudi, emocije su proradile... Ne znam šta bih rekao, čovek se naježi. Bio sam učesnik te utakmice i to je zaista prelep osećaj. U ekipi su tada bili Slavko Marić, Filip Kasalica, Nikola Maksimović, Darko Božović, Francis Bosman, Vojislav Vranjaković, NJegoš Goločevac, Aleksandar Gojković, Tijago Galvao da Silva, i nadam se da nisam nekog zaboravio.

Bila je to homogena ekipa, jedna porodica, sa članovima kluba i ljudima na čelu sa gospodinom Piskavcem. Posle utakmice bilo je neverovatno slavlje. Svi smo bili pod utiskom što smo pobedili takvu ekipu Partizana. Oni su tada imali zaista velike igrače – Zvonimira Vukića, Nemanju Rnića, golmana Vladimira Stojkovića, kao i nekoliko stranaca. To je bila utakmica koja će mi zauvek ostati u prelepom sećanju. Njaviše se sećam detalja iz 93. minuta, bukvalno kao da je juče bilo. Bio je slobodan udarac sa 16 metara. Slavko Marić je prebacio zid i postigao gol. Taj osećaj čovek pamti do kraja života- rekao je Prtenjak.
Sportski direktor Slobode u to vreme bio je Dragić Nešković, koji ističe da mu je posebno drago što je dobio poziv da prisustvuje obeležavanju jubileja:

-Drago mi je što sam dobio poziv da dođem, jer sam, na svoju sreću i radost, bio deo ekipe koja je tada igrala Superligu. Malo mi je žao što danas nema više ljudi koji su tada uložili ogroman trud da se takav rezultat ostvari. Ako se čovek bavi fudbalom, to su događaji koji oslikavaju ono najlepše u ovom sportu. Ja taj dan u životu neću zaboraviti. To je najsrećniji dan u mojoj sportskoj karijeri. Bilo je i tužnih trenutaka, ali ovo je bilo nešto neverovatno. Kako smo igrali, kakvu smo ekipu imali... Bilo je mnogo više lepih nego tužnih stvari. Te uspomene i danas ne blede i zauvek ostaju kao pečat da smo tada napravili nešto veliko- rekao je Nešković.
Dobrivoje Turudić, direktor GFK Sloboda, kaže da je 21. avgust 2011. godine jedan od najlepših dana u njegovom životu. Tada je meč gledao kao navijač:

-Meni je nekako najlepši i najsrećniji dan u životu, mimo nekih porodičnih stvari, mimo svadbe i rođenja deteta, upravo bio taj 21. avgust 2011. godine. I sada, kada zažmurim, sećam se osećaja tog dana, kada smo pobedili moćni Partizan i kada smo osetili da možemo sve. Nekako me to i danas drži i daje mi snagu da, u ovom momentu kada smo daleko od tih visina, verujem da, ako udružimo sve resurse koje naša lokalna zajednica ima, nemamo granica. To je vera koja me tera da sve ovo radim i da se borim. Taj dan će sigurno, dok sam živ, ostati zapisan u mom sećanju.

Naravno da je Marićev gol u 93. minutu bio poseban i nosi posebnu emociju, ali meni taj gol nije toliko ostao u sećanju koliko ono što je usledilo narednih pet-šest sati. Kada sam izašao sa stadiona i krenuo kući, osećaj je bio zaista neopisiv. Utakmicu sam gledao sa južne tribine, jer je tada bilo nemoguće kupiti kartu za zapad – sve je bilo rasprodato unapred. Taj osećaj posle utakmice držao me je možda i nekoliko narednih dana. Ne znam šta danas treba da se dogodi da bih se tako osećao- rekao je Turudić.






Comments